Muškarci nisu [monogamni]. Nema dobrog pretvaranja. Muškarci jednostavno nisu, ne po svojoj životinjskoj prirodi. Monogamija (iako je dugo bila fundamentalna za naše naslijeđene ideje) je za nas muškarce dio otkrivene etike, prema vjeri, a ne prema tijelu. Suština palog svijeta je u tome da se najbolje ne može postići slobodnim uživanjem, ili onim što se naziva “samoostvarenje” (obično lijep naziv za samougađanje, potpuno neprijateljsko ostvarenje drugih ja); ali poricanjem, patnjom...

Brak može pomoći da se njegove seksualne želje posvete i usmjere na svoj pravi objekt; njegova milost mu može pomoći u borbi; ali borba ostaje. To ga neće zadovoljiti – jer se glad može ugasiti redovnim obrocima. Ono će ponuditi onoliko poteškoća čistoći svojstvenoj toj državi koliko pruža služnosti.

Nijedan muškarac, ma koliko istinski volio svoju zaručnicu i nevjestu kao mladić, nije živio vjeran njoj kao ženi u umu i tijelu bez namjernog svjesnog vršenja volje, bez samoodricanja. Premalom broju ljudi to je rečeno — čak i onima koji su odgajani u „Crkvi“. Čini se da su oni napolju to retko čuli.

Kada glamur nestane, ili samo malo proradi, oni misle da su pogriješili i da pravu srodnu dušu tek treba pronaći. Prava srodna duša prečesto se pokaže kao sljedeća seksualno privlačna osoba koja se pojavi. Nekoga za koga bi se zaista mogli vrlo isplativo vjenčati, samo da.... Otuda i razvod, da bi se obezbedilo „samo ako“. (Pisma JRR Tolkiena, str. 51-52)

Razočaranje

Ostavši kao siroče sa 12 godina, Tolkien se zaljubio u svoju ženu kao tinejdžer. Njegov staratelj mu je zabranio bilo kakav dalji kontakt sa ženom koju je volio sve dok Tolkien nije napunio 21 godinu (djelomično zato što ga je njegova zaljubljenost toliko zaokupila da su mu ocjene patile u školi). Čim je napunio 21 godinu zaprosio je. Edith je raskinula svoju privremenu zaruku s nekim drugim, a Edith i JRR su se vjenčali malo prije nego što je on otišao u rovove Francuske u Prvom svjetskom ratu. Dva od tri njegova najbolja prijatelja umrla su u ratu, a on je dobio groznicu.

Tolkien je bio romantik. Jednom je rekao: „u našoj zapadnoj kulturi romantična viteška tradicija [je] još uvijek jaka, iako je prepoznao da su mu vremena neprijateljska.

Ipak, iz njegovog pisma sinu iznad, bilo je lako zamisliti njegovu bol u srcu kada je njegova početna zaljubljenost oslabila i kada se osjećao kao da se oženio pogrešnom osobom. Uprkos tome, njegov brak je trajao više od 50 godina. Umro je manje od dvije godine nakon svoje supruge, koja mu je jako nedostajala. (Tolkienovi obožavatelji će primijetiti imena 'Lúthien' i 'Beren', poznati ljubavnici u Tolkienovoj mitologiji, urezana u nadgrobni spomenik Edith i JRR-a.)

Tolkien je jasno prepoznao biološki izazov koji je svojstven seksualnosti. Očigledno je iskusio zbunjujuća „uključenja“ i „isključivanja“, ili zadovoljstva i frustracije, tako često doživljavane u intimnim odnosima. Prema njegovom iskustvu, konvencionalni seks „ne bi zadovoljio“. Upozorio je sina da se seks razlikuje od gladi, koja se može suzbiti redovnim obrocima.

Da li bi Synergy pomogla?

Tolkien je bio u pravu po pitanju konvencionalnog seksa. Ipak ljubavnici koji gospodare Vođenje ljubavi u sinergijskom stilu obično vodi ljubav češće. I bez dinamike privlačnosti i odbijanja koja se predvidivo pojavljuje dok ljubavnici prevazilaze medeni mesec njihovih sindikata. Stoga sinergijski pristup ima tendenciju da ublaži seksualnu glad efikasnije od konvencionalnog seksa.

Ukratko, možda je to ta požuda moći biti suzbijen upravo kao glad, pod uslovom da redovni „obroci“ koriste sinergiju. Ako je tako, možda je Tolkien pogriješio kada je to zaključio patnja je od suštinskog značaja za suočavanje sa bračnom intimnošću. Može biti da samokontrola + redovna naklonost = izvodljiva formula.

Tolkien je bio katolik. Ne znamo da li bi eksperimentisao sa nekonvencionalnim pristupom seksu kao što je Synergy, ma koliko romantičan. Intrigantno je, međutim, da je Tolkien možda razgovarao o njegovim širokim obrisima sa Charlesom Williamsom, svojim bliskim prijateljem i kolegom Pretpostavljam (Oxfordska književna grupa). U svojoj knjizi Silazak golubice Williams je izrazio žaljenje što je Crkva davno potisnula rješenje po uzoru na sinergiju.

Svakako, Tolkien je (na kraju) priznao darove seksualne umjerenosti. Napisao je CS Lewisu (još jednom od Inklingsa) da „brak nije zabrana seksualnog odnosa, već ispravan način seksualne umjerenosti – u stvari vjerovatno najbolji način za postizanje najzadovoljnijeg seksualnog zadovoljstva“.

Možda nije pretjerano sugerirati da bi Tolkien bio “prirodan” za Synergy.

Od mogućih interesa:

 

Intrigantni eseji