Evanđelje Filipovo

The Evanđelje Filipovo napisana je između 150. i 350. godine nove ere. To je jedno od gnostičkih jevanđelja. Bio je izgubljen vekovima dok ga jedan Egipćanin nije slučajno ponovo otkrio, zakopan u pećini blizu Nag Hamadija, 1945. godine.

dostupnost

Dostupno za kupovinu (Leloup prijevod)

Cijeli tekst (Isenbergov prijevod)

Odlomci (iz Leloupovog prijevoda Evanđelje Filipovo)

60 Tako je sa onima koji su u braku.
Tajna koja spaja dva bića je velika;
bez toga, svet ne bi postojao.
Ono što daje supstancu svijetu je Anthropos.
Šta daje suštinu Antroposu
je intimna i trajna veza [gamos]
Tražite iskustvo čistog zagrljaja [koinonia];
ima veliku moć;
razmišljajte o Prisutnosti u ovom nestalnom tijelu.

62 Ne bojte se tijela niti budite zaljubljeni u njega.
Ako ga se plašiš, vladaće tobom.
Ako ga volite, paraliziraće vas i proždreti.

67 …Ko je slobodan od svijeta
tamo se više ne može pretvoriti u roba.
Uzdigli su se iznad privlačnosti i odbojnosti.
Oni su gospodari svoje prirode, bez zavisti.
Ako neko vidi takvu osobu, hvataju je i drže.
Kako neko može biti oslobođen moći
privlačnosti i odbojnosti? Kako im onda mogu pobjeći?
Često ima onih koji dođu i kažu: "Mi smo vjernici."
Zamišljaju da su sposobni da pobjegnu demonima i nečistim duhovima.
Kad bi imali Sveti dah u sebi,
nikakvi nečisti duhovi se ne bi pridržavali njih.

71 Kada je Eva bila u Adamu, nije bilo smrti; kada je bila odvojena od njega, došla je smrt. Ako ona ponovo uđe u njega, a on je prihvati, smrti više neće biti.

74 Kroz Dah mi nastajemo, ali se ponovno rađamo Hristom dva po dva. U njegovom Dahu doživljavamo novi zagrljaj; mi više nismo u dualnosti, već u jedinstvu.

76 ...sveto nad svetinjama je svadbena odaja [numphon], ili pričest.
Povjerenje i svijest u zagrljaju su uzvišeni iznad svega.
Oni koji se istinski mole Jerusalimu
mogu se naći samo u svetinji nad svetinjama... svadbenoj odaji.
Šta je svadbena odaja,
ako ne mjesto povjerenja i svijesti u zagrljaju?
To je ikona Unije,
izvan svih oblika posjedovanja;
ovdje je veo pocijepan od vrha do dna;
evo gdje neki nastaju i bude se.

77 Moći ne mogu učiniti ništa protiv onih koji su obučeni u svjetlost;
ne mogu ih vidjeti.
Svi će biti obučeni u svetlost
kada uđu u misteriju svetog zagrljaja.

78 Da žena nije bila odvojena od muškarca, ne bi umrla sa muškarcem.
Njeno razdvajanje je bilo uzrok smrti.
Hristos dolazi ponovo da zaceli ovu ranu,
da ponovo otkrijem izgubljeno jedinstvo,
da oživi one koji se ubijaju u razdvojenosti,
oživljavajući ih u jedinstvu.

84 Postoje dva drveta usred bašte [paradeisos]:
Jedan rađa životinje, drugi rađa ljude.
Adam je jeo sa drveta koje rađa životinje,
i postao životinja.
Dobro je poštovati životinje,
jer su kao prvi ljudi.
Drvo sa kojeg je Adam jeo bilo je drvo životinja, i rodilo je mnogo plodova.
Životinje-ljudi ne manjka,
mnogo ih je, i poštuju jedni druge.
U početku je Bog stvorio ljude;
tada su ljudi stvorili bogove.

103-104 …Moguća je određena harmonija u ovom svijetu,
gde se muškarac i žena, snaga i slabost, sjedinjuju jedno sa drugim.
U hramskom prostoru [eon], oblik sindikata je drugačiji,
iako koristimo isti naziv za to;
ali postoje oblici sjedinjenja koji su viši od bilo kojih koji se mogu izgovoriti,
jači od najvećih sila,
sa snagom koja je njihova sudbina.
Oni koji to žive više nisu razdvojeni.
Oni su jedno, izvan tjelesnog razlikovanja.

105 Zar nije neophodno da se oni koji poznaju tu punoću prepoznaju?
Ipak, neki ne;
oni su lišeni ove radosti.
Oni koji se prepoznaju
poznaj radost [apolenein] zajedničkog života u ovoj punini.

122 Niko ne može znati dan kada se muškarac i žena ujedine osim njih samih.
Čak je i svjetovni zagrljaj misterija;
mnogo više, zagrljaj koji inkarnira skriveno sjedinjenje.
To nije samo stvarnost mesa,
jer u ovom zagrljaju vlada tišina.
Ne proizlazi iz nagona ili želje [epitumija];
to je čin volje.

126 Slava iznad slave, moć iznad moći;
punina nam se nudi u tajni budnosti;
svetinja nad svetinjama je otkrivena;
i kroz sveti zagrljaj, pozvani smo u unutrašnjost.
Dokle god je ovo skriveno, nesreća prevladava;
uvijek otruje sjemenke [sperma], a zlo je na djelu.
Ali kada se manifestuje, jasna svetlost će sve obaviti, i svako ko se nađe u njoj biće pomazan [khrisma].
Robovi i zatvorenici će biti oslobođeni.

126 …Oni koji su bili razdvojeni će se ponovo ujediniti i postati oplođeni.
Svi oni koji praktikuju sveti zagrljaj [koiton] će zapaliti svjetlo;
neće roditi kao ljudi
u običnim brakovima, koji se odvijaju u mraku.

127 Ako neko doživi Povjerenje i Svijest u srcu zagrljaja,
oni postaju dijete svjetlosti.
Ako ih neko ne dobije,
to je zato što ostaju vezani za ono što znaju;
kad prestanu da se vežu, moći će ih primiti.
… Za njih je ovaj svijet postao drugi svijet….
Oni su jedno.

Leloup, Jean-Yves. Jevanđelje po Filipu: Isus, Marija Magdalena i Gnoza Svete unije. Simon i Šuster, 2004.